Bog I ja

Svedena paleta sivih, bijelih i crnih tonova daje radu ozbiljan i introspektivan karakter. U središtu se nazire izdvojena vertikalna forma, dok se oko nje gomilaju grubi, kratki i preklapajući potezi. Kompozicija djeluje kao zapis unutrašnjeg razgovora, a ne kao doslovna scena. Odnos između centralne figure i prostora oko nje može se čitati kao susret čovjeka sa vjerom, tišinom ili pitanjem koje nema jednostavan odgovor. Materijalnost poteza pojačava osjećaj ličnog svjedočenja.